25.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 399/84
Tužba podnesena 26. rujna 2019. – Elevolution – Engenharia protiv Komisije
(predmet T-652/19)
(2019/C 399/103)
Jezik postupka: portugalski
Stranke
Tužitelj: Elevolution – Engenharia, S.A. (Amadora, Portugal) (zastupnici: M. Marques Mendes, R. Campos, A. Dias Henriques, M. Troncoso Ferrer i C. García Fernández, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
—
prihvati tužbu i u cijelosti poništi pobijanu odluku,
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koju sadržava Odluka Europske komisije od 12. srpnja 2019. koju je donio vršitelj dužnosti direktora Glavne uprave za međunarodnu suradnju i razvoj (DEVCO), dokument Ares(2019)4611765 – 16/07/2019, kojom se tužitelja isključuje, na razdoblje od tri godine, iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava uz financiranje na teret ERF-a u okviru Uredbe Vijeća (EU) br. 2015/323 i kojom se nalaže da se na Komisijinoj internetskoj stranici u pogledu činjenica ovog slučaja objave podaci o isključenju.
Tužitelj smatra da je Komisija u svojoj odluci počinila pogrešku u pogledu činjeničnih okolnosti, to jest u pogledu kašnjenja u izvršenju radova, koje se ne može pripisati tužitelju. Trebao je biti proveden ugovorom predviđen postupak mirenja, a činjenica da nije uspostavljen arbitražni sud ne može se pripisati tužitelju.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju i povredi prava, točnije članka 143. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 2018/1046 i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i na povredi prava na dobru upravu.
Odluka je nedostatno obrazložena jer tužitelj na temelju nje ne može spoznati analizu i zaključke koji proizlaze iz obveznog prethodnog kontradiktornog postupka, koji je vodilo povjerenstvo predviđeno Financijskom uredbom. Budući da se u toj odluci nije vodilo računa o obveznom prethodnom kontradiktornom postupku i da se propustilo na bilo koji način spomenuti njegove rezultate, ona također sadržava povredu prava jer se dovodi u pitanje odnosno ne poštuje članak 143. Financijske uredbe, točnije njegov stavak 5. i ugrožava pravo na dobru upravu, utvrđeno člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 109. stavka 1. točke (b) (do 1. siječnja 2016.) i članka 106. stavka 1. točke (e) (od 1. siječnja 2016.), a zatim članka 47. Povelje o temeljnim pravima.
Za potrebe donošenja odluke o tome hoće li se tužitelja isključiti iz postupaka javne nabave i dodjele bespovratnih sredstava uređenih Uredbom (EU) br. 2015/323 i Uredbom Vijeća (EU) br. 2018/1877, Komisija je, istodobno, sudac i stranka. Ako bi se, u slučaju da tek treba utvrditi postoji li kršenje ugovora, uzimalo u obzir isključivo argumente Komisije i/ili glavnog izvršitelja, a zanemarilo tužiteljeve, to bi podrazumijevalo povredu članka 47. Povelje o temeljnim pravima jer bi se time povrijedilo načelo jednakosti oružja.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 136. stavka 3. Financijske uredbe i povredi načela proporcionalnosti, kako je zajamčeno člankom 49. Povelje o temeljnim pravima.
Komisija je primijenila najtežu sankciju utvrđenu člankom 106. stavkom 14. točkom (c) Uredbe 966/2012, u njezinoj verziji kakva proizlazi iz Uredbe br. 2015/1929, koja je i najteža sankcija utvrđena člankom 139. Financijske uredbe. Uzimajući u obzir sve činjenice i s obzirom na to da je pitanje je li tužitelj teško prekršio ugovor još uvijek pitanje koje sud tek treba utvrditi, primjenom najteže sankcije utvrđene člankom 106. stavkom 14. točkom (c) Uredbe br. 966/2012 povrjeđuje se načelo proporcionalnosti propisano člankom 49. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima.
Full & Egal Universal Law Academy