25.11.2019
HR
Službeni list Europske unije
C 399/91
Tužba podnesena 30. rujna 2019. – Ferriere Nord protiv Komisije
(predmet T-667/19)
(2019/C 399/111)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Ferriere Nord SpA (Osoppo, Italija) (zastupnici: W. Viscardini, G. Donà i B. Comparini, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
1.
Primarno, poništi, na temelju članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Odluku Europske komisije C(2019) 4969 final od 4. srpnja 2019., dostavljenu 18. srpnja 2019., kojom je tužitelju naloženo plaćanje kazne u iznosu od 2 237 000 eura, na temelju postupka primjene članka 65. Ugovora o EZUČ-u (AT.37.956 – Betonsko-armaturne šipke).
2.
Podredno, djelomično poništi Odluku C(2019) 4969 final s posljedičnim smanjenjem kazne.
3.
U svakom slučaju, naloži Europskoj komisiji naknadu troškova postupka.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedanaest tužbenih razloga.
1.
Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na „Povredu prava na obranu”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da je došlo do povrede članaka 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), članaka 14. i 27. Uredbe 1/2003 i članaka 11., 12., 13., 14. Uredbe 773/2004 jer na saslušanju od 23. travnja 2018. nije otklonjena bitna povreda postupka koju je Sud Europske unije sankcionirao u presudi donesenoj 21. rujna 2017. u predmetu C-88/15 P.
2.
Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na „Povredu načela ne bis in idem”
—
Tužitelj u tom smislu ističe povredu članka 50. Povelje zato što je, unatoč tome što je presudom Suda ukinuta presuda Općeg suda – i, posljedično, prethodna odluka Komisije – zbog postupovnih razloga, Opći sud ipak odlučivao o materijalnim činjenicama koje je Komisija osporavala. Ona stoga nije mogla usvojiti novu odluku utemeljenu na istim činjenicama.
3.
Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na „Pogrešno tumačenje i posljedičnu povredu obveze osiguranja poštovanja prava na dobru upravu te na razumno trajanje postupka – Nedostatak u obrazloženju”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da, s obzirom na članke 41. i 47. Povelje i članak 6. EKLJP-a, Komisija nije na odgovarajući način obrazložila te je pogriješila u tome što se proglasila nenadležnom za procjenu razumnosti trajanja postupka, tražeći tu procjenu od sudskog tijela.
4.
Četvrti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Povredu načela razumnog trajanja postupka – Prekoračenje ovlasti – Povreda prava na obranu”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da je došlo do povrede članaka 41. i 47. Povelje i članka 6. EKLJP-a jer je Komisija koristila ovlast utvrđivanja i sankcioniranja koju više nije imala zbog nerazumnog trajanja postupka, bez obzira na štetu – što se ipak potvrdilo – za prava na obranu koja proizlazi iz tog trajanja.
5.
Peti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Nedostatno ili pogrešno obrazloženje – Prekoračenje ovlasti – Povredu načela proporcionalnosti – Povredu članaka 41. i 47. Povelje i članka 6. EKLJP-a”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da Komisija nije dokazala postojanje legitimnog interesa za ponovno usvajanje odluke, što je dakle plod prekoračenja ovlasti.
6.
Šesti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Prigovor nezakonitosti iz članka 277. UFEU-a i članka 25. Uredbe 1/2003 – Prekoračenje ovlasti utvrđivanja i sankcioniranja”
—
Ističe se nezakonitost članka 25. Uredbe 1/2003 zbog njegove suprotnosti s načelima razumnog trajanja postupka i proporcionalnosti.
7.
Sedmi tužbeni razlog, koji se odnosi na „Djelomičnu nezakonitost odluke od 4. srpnja 2019., kad je riječ o osporavanim radnjama – Povredu općih načela o teretu dokazivanja i in dubio pro reo”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da neke od osporavanih radnji društva Ferriere Nord nemaju vrijednost kojom se narušava tržišno natjecanje te ih Komisija u svakom slučaju nije dokazala.
8.
Osmi tužbeni razlog, koji se odnosi na „Nezakonitost povećanja na temelju ponovljene povrede prava na obranu”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da je povećanje kazne na temelju ponavljanja nezakonito jer ni u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, ni u bilo kojem aktu koji je uslijedio u sažetom postupku, Komisija nije osporavala tu otegotnu okolnost, spriječivši time tužitelja da iznese obranu o tome.
9.
Deveti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Nezakonitost povećanja kazne na temelju ponovljenog nepoštovanja načela razumnog roka i povrede načela proporcionalnosti”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da se može smatrati da vremensko razdoblje proteklo između utvrđivanja prve povrede i radnje osporavane pobijanom odlukom nije prekomjerno, pri čemu moramo uzeti u obzir da je do trenutka ponovnog usvajanja pobijane odluke proteklo trideset godina od utvrđenja prve povrede.
10.
Deseti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Nezakonitost povećanja kazne na temelju ponovljenog prekoračenja iznosa i nedostatka obrazloženja”
—
Tužitelj u tom smislu ističe da povećanje od 50 % sankcije na temelju ponavljanja nije opravdano, čak uzevši u obzir abnormalno vrijeme [trajanja] postupka.
11.
Jedanaesti tužbeni razlog, koji se odnosi na „Povredu načela jednakog postupanja u smanjenju kazne na temelju olakotne okolnosti”
—
Tužitelju je smanjenje kazne primijenjeno na njega na temelju olakotne okolnosti nedostatno jer proporcionalno proizlazi da je manje od onoga koje je priznato drugom poduzeću zbog istog razloga.
Full & Egal Universal Law Academy