© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 180
Decembar 2014. godine
H. i J. protiv Holandije (dec.) - 978/09 i 992/09
Odluka 13.11.2014. godine (Odjeljenje III)
Član 6
Krivični postupak
Član 6 stav 1
Pravična rasprava
Korišćenje u okviru postupka za krivično gonjenje krivičnog djela torture izjave datu u povjerenju u postupku po zahtjevu za azil: predstavka je proglašena neprihvatljivom
Činjenice – Podnosioci predstavke, državljani Afganistana, bili su oficiri sa visokim činovima u bivšoj vojno-obavještajnoj službi tokom komunističkog režima (KhAD/WAD). Ubrzo nakon pada tog režima zatražili su azil u Holandiji. Tokom postupka po zahtjevu za azil od njih je traženo da kažu istinu o razlozima zbog kojih im je azil potreban, uključujući i podatke o karijeri koju su imali u KhAD/WAD-u. Njihovi zahtjevi za azil su odbijeni, ali oni nisu deportovani jer je postojao rizik da će u Afganistanu biti podvrgnuti tretmanu koji je bio zabranjen po članu 3 Konvencije. Međutim, bili su krivično gonjeni za krivična djela koja su tamo počinili. Obojica su osuđena za ratne zločine. H. je takođe osuđen i za saučesništvo u torturi.
U svojoj predstavci Evropskom sudu, podnosioci predstavke su se žalili po članu 6 stav 1 Konvencije da su bili osuđeni na osnovu inkriminišućih izjava koje su pod prinudom dali u postupku po zahtjevu za azil, a zbog obećanja da će te izjave ostati povjerljive, te da su te izjave predočene tokom krivične istrage kao dokaz protiv njih.
Pravo – član 6 stav 1: Iako podnosiocima predstavke nije dat status izbjeglica, nijedan od njih nije deportovan niti izručen. Umjesto toga, dozvoljeno im je da ostanu u Holandiji i tako uživaju zaštitu države Holandije de facto. I Holandija i Afganistan potpisnice su Konvencije protiv torture i drugog surovog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanje ili kažnjavanja iz 1984. godine i Ženevske konvencije (IV) iz 1949. godine koja je u vezi sa Konvencijom za zaštitu civila u vrijeme rata. Po principu aut dedere aut iudicare* pohranjenom u ovim konvencijama, nije bilo samo pravo već i moralna obaveza Holandije da krivično goni podnosioce predstavke za svaki čin torture koji su možda počinili van Holandije.
Što se tiče tvrdnje da su u krivičnom postupku upotrijebljene izjave koje su podnosioci predstavke dali u postupku po zahtjevu za azil, podnosioci predstavke u Holandiju su ušli dobrovoljno, tražeći zaštitu. Sa tim ciljem od njih je traženo da uvjere Vladu Holandije da njihov strah od progona ima čvrste osnove. Pošto je teret dokazivanja bio na njima, nije bilo ničega neprimjerenog u tome da Vlada od njih traži punu istinu. Stoga je bez osnova to što navode da su njihove izjave date organima za imigraciju izvučene pod prinudom.
Obećanje da će se čuvati povjerljivost u postupku po zahtjevu za azil ima za cilj da obezbijedi da izjave tražioca azila ne dođu do samih pravnih ili fizičkih lica od kojih je tražiocu azila potrebna zaštita. Ali ne treba dozvoliti da praksa čuvanja povjerljivosti, koja je prikladna za obradu zahtjeva za azil, zaštiti krivce od zasužene kazne. Zbog toga, kada su izjave podnosioca predstavki bile u posjedu Vlade ništa nije sprečavalo pomoćnika ministra da ih po članu 6 Konvencije prenese državnom tužilaštvu, drugom organu Vlade, radi upotrebe u okviru njegovih nadležnosti.
I na kraju, činjenica da su podnosiocima predstavke tokom krivične istrage iznesene njihove izjave koje su dali tokom postupka po zahtjevu za azil kao dokaz protiv njih nije uticala na pravičnost krivičnog postupka. Podnosioci predstavke saslušani su uz mjere predostrožnosti i uživali su pravo da se ne izjasne i nijedan podnosilac predstavke nikada nije priznao torturu niti bilo koje drugo krivično djelo ni u toku postupka po zahtjevu za azil ni tokom krivičnog postupka. Stoga se u ovom predmetu nikako nije radilo o tome da je njih bilo ko naveo da daju priznanje koje je kasnije upotrijebljeno da bi se na njemu bazirala njihova osuđujuća presuda (uporediti Gäfgen protiv Njemačke [GC], 22978/05, 1. jun 2010. godine, Informator 131).
Zaključak: predstavka je neprihvatljiva (očigledno neosnovana).
*Uslov da država izruči lice ili da ga sama krivično goni ako je osumnjičeno za teška krivična djela kao što je tortura ili ratni zločini počinjena van njene jurisdikcije.
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy