11/Sv. 123
HR
Službeni list Europske unije
66
22005A1130(02)
L 314/28
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE
KONVENCIJA O POMOĆI U SLUČAJU NUKLEARNE NESREĆE ILI RADIOLOŠKE OPASNOSTI
DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE
SVJESNE činjenice da se nuklearne aktivnosti provode u mnogo država,
KONSTATIRAJUĆI da su već poduzete i da još poduzimaju opsežne mjere kojima bi se osigurao visok stupanj sigurnosti pri nuklearnim aktivnostima radi sprečavanja nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća, ako do njih dođe,
ŽELEĆI pojačati međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i korištenju nuklearne energije,
UVJERENE da postoji potreba za međunarodnim okvirom koji bi olakšao brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti, da bi se ublažile njihove posljedice,
KONSTATIRAJUĆI korisnost dvostranih i mnogostranih aranžmana za uzajamnu pomoć na ovom području,
IMAJUĆI na umu aktivnost Međunarodne agencije za atomsku energiju u izradi smjernica za aranžmane o uzajamnoj pomoći u izvanrednim situacijama u vezi s nuklearnim nesrećama ili radiološkom opasnošću,
SPORAZUMJELE su se kako slijedi:
Članak 1.
Opće odredbe
1. Države stranke surađivat će međusobno i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (u nastavku teksta „Agencija”) u skladu s odredbama ove Konvencije da bi olakšale brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, na najmanju moguću mjeru svele njihove posljedice i zaštitile život, imovinu i okoliš od utjecaja radioaktivnih ispuštanja.
2. Da bi olakšale tu suradnju, države stranke mogu se dogovoriti o dvostranim i mnogostranim sporazumima ili, prema prilici, kombinaciji tih sporazuma, radi zaštite ili što je moguće većeg smanjenja ozljeda i šteta koje mogu nastati u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.
3. Države stranke mogu od Agencije zatražiti da, djelujući u skladu s odredbama ove Konvencije, olakša i podupre suradnju između država stranka predviđenu ovom Konvencijom.
Članak 2.
Pružanje pomoći
1. Ako državi stranki zatreba pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, bez obzira na to je li nesreća ili opasnost nastala na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom, ona može zatražiti takvu pomoć od bilo koje države stranke, neposredno ili preko Agencije, te od same Agencije ili, prema potrebi, od drugih međunarodnih međuvladinih organizacija (u nastavku teksta „međunarodne organizacije”).
2. Država stranka koja zatraži pomoć navest će opseg i vrstu pomoći koja joj je potrebna i ako to bude moguće, dostaviti stranki koja pruža pomoć informacije potrebne za određivanje opsega u kojem će ona biti u mogućnosti odgovoriti na takav zahtjev. Ako stranka koja traži pomoć nije u mogućnosti navesti opseg i vrstu potrebne pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć, međusobnim dogovorom, odlučit će o opsegu i uvjetima pomoći koja bi mogla biti pružena.
3. Svaka država stranka kojoj je poslan takav zahtjev za pomoć odmah će donijeti odluku i obavijestiti državu koja traži pomoć, izravno ili preko Agencije, je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć, te kakvi su opseg i uvjeti pomoći koja bi mogla biti pružena.
4. Država stranka će, u granicama svojih mogućnosti, utvrditi i obavijestiti Agenciju o stručnjacima, opremi i materijalu što bi ih ona mogla staviti na raspolaganje za pružanje pomoći drugim državama strankama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti te o uvjetima, prije svega financijskim, uz koje bi takva pomoć mogla biti pružena.
5. Svaka država stranka može zatražiti pomoć koja se odnosi na medicinsko liječenje ili privremenu relokaciju ljudi na državnom području druge države stranke koji su bili izloženi nuklearnoj nesreći ili radiološkoj opasnosti.
6. Agencija će, u skladu sa svojim Statutom i odredbama ove Konvencije, na zahtjev države stranke i države članice za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti odgovoriti tako što će:
(a)
staviti na raspolaganje odgovarajuća sredstva izdvojena u tu svrhu,
(b)
odmah poslati zahtjev drugim državama i međunarodnim organizacijama koje, prema informacijama Agencije, mogu raspolagati potrebnim sredstvima,
(c)
ako to zatraži država koja podnosi zahtjev, koordinirati pomoć na međunarodnoj razini koja bi na taj način postala dostupnom.
Članak 3.
Usmjeravanje i kontrola pomoći
Ako se stranke drugačije ne dogovore:
(a)
ukupno usmjeravanje, kontrola, koordinacija i nadzor nad pružanjem pomoći bit će odgovornost države koja podnosi zahtjev na svojem državnom području. Stranka koja pruža pomoć, kada pomoć obuhvaća i osoblje, trebala bi u savjetovanju s državom koja podnosi zahtjev, odrediti odgovornu osobu koja će obavljati radni nadzor nad osobljem i opremom koju ona daje. Određena bi osoba trebala takav nadzor provoditi u suradnji s odgovarajućim organima države koja podnosi zahtjev;
(b)
država koja podnosi zahtjev trebala bi, u granicama svojih mogućnosti, osigurati lokalne pogodnosti i usluge za odgovarajuće i uspješno pružanje pomoći. Ona će, također, osigurati zaštitu osoblja, opreme i materijala što ih stranka koja pruža pomoć u tu svrhu unese na njezino državno područje ili što se u ime te stranke unese na njezino državno područje;
(c)
vlasništvo nad opremom i materijalom koje bude osigurala bilo koja stranka za vrijeme pružanja pomoći, neće se mijenjati, a njihovo će vraćanje biti osigurano;
(d)
država stranka koja pruža pomoć u odgovoru na zahtjev iz stavka 5. članka 2. na svojem će državnom području koordinirati pružanje te pomoći.
Članak 4.
Nadležna tijela i točke za kontakt
1. Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno ili preko Agencije, o svojim nadležnim tijelima i točkama za kontakt koje su ovlaštene slati i primati zahtjeve za pomoć i prihvaćati ponude za pomoć. Takve točke za kontakt i glavna središta Agencije bit će stalno raspoloživi.
2. Svaka država stranka odmah će obavijestiti Agenciju o bilo kojoj promjeni što se dogodila u vezi s informacijom iz stavka 1.
3. Agencija će redovito i brzo pružati državama strankama, državama članicama i odgovarajućim međunarodnim organizacijama informacije iz st. 1. i 2.
Članak 5.
Zadaće Agencije
Države stranke zahtijevaju od Agencije da, u skladu sa stavkom 3. članka 1, ne kršeći druge odredbe ove Konvencije:
(a)
skuplja i državama strankama i državama članicama prenese informacije koje se odnose:
i.
na stručnjake, opremu i materijal koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,
ii.
na metodologiju, tehniku i raspoložive rezultate istraživanja koji se odnose na reagiranje u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti;
(b)
pruži pomoć državi stranki ili državi članici kada to od nje bude zatraženo u svezi s ovim ili drugim odgovarajućim pitanjima:
i.
pripremom planova za postupak u izvanrednim situacijama u slučaju nuklearne nesreće i radiološke opasnosti i pripremom odgovarajućih propisa,
ii.
izradom odgovarajućih programa obuke za osoblje koje će raditi na saniranju nuklearnih nesreća i radiološke opasnosti,
iii.
prijenosom zahtjeva za pomoć i odgovarajućih informacija u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti,
iv.
izradom odgovarajućih programa, postupaka i standarda za kontrolu zračenja,
v.
ispitivanjem mogućnosti uspostavljanja odgovarajućeg sustava za kontrolu zračenja;
(c)
stavlja na raspolaganje državi stranki ili državi članici koja upućuje zahtjev za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti sredstva izdvojena u svrhu prve procjene nesreće ili opasnosti;
(d)
nudi svoje usluge državama strankama ili državama članicama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti
(e)
uspostavlja i održava vezu s odgovarajućim međunarodnim organizacijama radi pribavljanja i razmjene odgovarajućih informacija i podataka i popis takvih organizacija stavlja na raspolaganje državama strankama i državama članicama te spomenutim organizacijama.
Članak 6.
Tajnost i javne izjave
1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć i stranka koja pruža pomoć štitit će tajnost bilo koje povjerljive informacije koja im postane dostupna u vezi s pružanjem pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti. Ta će se informacija koristiti isključivo u svrhu dogovorene pomoći.
2. Stranka koja pruža pomoć uložit će najveće moguće napore za ostvarenje dogovora s državom koja zahtijeva pomoć prije nego što objavi neku informaciju o pružanju pomoći u vezi s nuklearnom nesrećom ili radiološkom opasnošću.
Članak 7.
Naknada troškova
1. Stranka koja pruža pomoć može je ponuditi državi koja traži pomoć bez ikakve naknade. Pri razmatranju mogućnosti nuđenja pomoći uz takve uvjete, stranka koja pruža pomoć imat će na umu:
(a)
vrstu nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;
(b)
mjesto i podrijetlo nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;
(c)
potrebe država u razvoju;
(d)
posebne potrebe država bez nuklearnih postrojenja;
(e)
sve druge relevantne činjenice.
2. Kada se pomoć pruža uz potpunu ili djelomičnu naknadu troškova, država koja podnosi zahtjev će stranki koja pruža pomoć nadoknaditi troškove usluga što su ih pružile osobe ili organizacije koje su djelovale u njezino ime, te sve troškove vezane uz pomoć, u onoj mjeri u kojoj te troškove nije izravno snosila država koja je podnijela zahtjev. Ako se drugačije ne dogovore, naknada će se isplatiti odmah nakon što stranka koja je pružila pomoć podnese svoj zahtjev za naknadu državi koja je tražila pomoć, a njezin će transfer biti slobodan u svezi sa svim troškovima, osim lokalnih.
3. Ne kršeći odredbe stavka 2., stranka koja pruža pomoć može bilo u koje vrijeme odustati od naknade ili se suglasiti s njezinom odgodom u cijelosti ili djelomično. Pri razmatranju mogućnosti takva odricanja ili odgode, stranke koje pružaju pomoć uzet će u obzir potrebe država u razvoju.
Članak 8.
Povlastice, imuniteti i olakšice
1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime sve povlastice, imunitete i olakšice koji su prijeko potrebni za obavljanje njihovih dužnosti u pružanju pomoći.
2. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime, a o kojem je propisno obaviještena država koja je zatražila pomoć i koje je ta država prihvatila, sljedeće privilegije povlastice i imunitete:
(a)
imunitet kad je riječ o uhićenju, pritvoru ili postupku u svezi s kaznenom, građanskom i upravnom odgovornosti države koja podnosi zahtjev zbog radnji ili propusta u obavljanju njihovih dužnosti;
(b)
izuzimanje od poreza, carine i drugih pristojbi, osim onih koje su ugrađene u cijenu robe ili plaćanje pruženih usluga, u svezi s obavljanjem dužnosti u pružanju pomoći.
3. Država koja podnosi zahtjev za pomoć:
(a)
odobrit će stranki koja pruža pomoć izuzeće od poreza, carine i drugih pristojbi u svezi s opremom ili imovinom koju u svrhu pružanja pomoći ta stranka unosi na državno područje države koja je podnijela zahtjev za pomoć,
(b)
osigurat će imunitet od oduzimanja, zapljene ili rekvizicije te opreme ili imovine.
4. Država koja podnosi zahtjev za pomoć osigurat će povrat takve opreme ili imovine. Ako to od nje zatraži stranka koja pruža pomoć, država koja je zatražila pomoć, u okviru svojih mogućnosti, organizirat će nužnu dekontaminaciju opreme upotrebljene u pružanju pomoći, koja se može ponovno upotrijebiti, i to prije nego se ta oprema vrati.
5. Država koja podnosi zahtjev za pomoć olakšat će ulazak, boravak i izlazak sa svog državnog područja osoblju o kojem je propisno obaviještena u skladu sa stavkom 2. te opremi i imovini što se koristi za pružanje pomoći.
6. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja je podnijela zahtjev za pomoć da svojim državljanima ili osobama sa stalnim boravištem odobri povlastice i imunitete predviđene prethodnim stavcima.
7. Svi koji na temelju ovog članka uživaju povlastice i imunitete dužni su poštivati zakone i druge propise države koja je zatražila pomoć ako se pri tome ne krše te njihove povlastice i imuniteti. Oni se, također, ne smiju miješati u unutarnja pitanja države koja je zatražila pomoć.
8. Ništa u ovom članku neće utjecati na prava i obveze u svezi s povlasticama i imunitetima koji su u skladu s drugim međunarodnim sporazumima ili pravilima običajnoga međunarodnog prava.
9. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom stavcima 2. i 3., u cijelosti ili djelomično.
10. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 9. može u bilo koje vrijeme tu izjavu povući, obavještavajući o tome depozitara.
Članak 9.
Tranzit osoblja, opreme i imovine
Svaka država stranka, će na zahtjev države koja podnosi zahtjev za pomoć ili stranke koja pruža pomoć, nastojati olakšati prelazak preko svojeg državnog područja osoblju, opremi i imovini o kojima je propisno obaviještena, a koji se koriste za pružanje pomoći, pri dolasku u državu ili odlasku iz države koja je zatražila pomoć.
Članak 10.
Potraživanje i naknada
1. Države stranke usko će surađivati da bi olakšale rješavanje postupaka i potraživanja na temelju ovog članka.
2. Ako se drugačije ne suglase, zemlja koja podnosi zahtjev u svezi sa smrću ili ozljedom osobe, oštećenjem ili gubitkom imovine ili oštećenjem okoliša izazvanim na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom za pružanja pomoći:
(a)
neće pokrenuti postupak protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičke osobe ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;
(b)
neće preuzeti odgovornost za vođenje postupka ili potraživanja trećih stranki protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičkih osoba ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;
(c)
oslobodit će stranku koja pruža pomoć ili fizičke ili pravne osobe koje djeluju u njezino ime svake dogovornosti u svezi sa zakonskim postupkom iz točke (b);
(d)
osigurat će naknadu stranki koja pruža pomoć ili fizičkim ili pravnim osobama koje djeluju u njezino ime:
i.
u slučaju smrti ili ozljede osoblja stranke koja pruža pomoć ili osoba koje djeluju u njezino ime,
ii.
u slučaju gubitka ili oštećenja nepotrošene opreme ili materijala za pružanje pomoći,
osim ako je posrijedi svjesno neprilično ponašanje pojedinca koji je izazvao smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.
3. Ovaj članak ne onemogućuje nadoknadu ili odštetu na temelju nekoga drugoga primjenjivoga međunarodnog sporazuma ili unutarnjeg prava bilo koje države.
4. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja traži pomoć da primjeni stavak 2., u cijelosti ili djelomično, na svoje državljane ili osobe sa stalnim boravištem.
5. Pri potpisivanju, ratifikaciji ili prihvatu, odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji države mogu izjaviti:
(a)
da se ne smatraju vezanim stavkom 2., u cijelosti ili djelomično;
(b)
da neće primjenjivati stavak 2., u cijelosti ili djelomično, u slučaju grubog nemara osobe koja je izazvala smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.
6. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 5. može u bilo koje vrijeme povući izjavu, obavještavajući o tome depozitara.
Članak 11.
Prestanak pomoći
Država koja traži pomoć ili stranka koja pruža pomoć mogu u bilo koje vrijeme, nakon odgovarajućih konzultacija i pisanom obavijesti, zatražiti prestanak pomoći koju primaju ili pružaju na temelju ove Konvencije. Nakon podnošenja takva zahtjeva zainteresirane stranke će se savjetovati pri sastavljanju sporazuma za odgovarajući prestanak pomoći.
Članak 12.
Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima
Ova Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranka s temelja postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja regulirana ovom Konvencijom ni iz budućih međunarodnih sporazuma koji budu sklopljeni u skladu sa svrhom ove Konvencije.
Članak 13.
Rješavanje sporova
1. U slučaju spora između država stranaka ili između država stranka i Agencije o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova koji je za njih prihvatljiv.
2. Ako spor ove vrste između država stranka nije moguće riješiti u roku od jedne godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanjem, u skladu sa stavkom 1., on će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od šest mjeseci od dana upućivanja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti suglasiti se o organiziranju arbitraže, bilo koja od njih može od predsjednika Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu, prednost će imati zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
3. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s jednim od postupaka rješavanja sporova predviđenim u stavku 2. Druge države stranke neće biti vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi stranci za koju je takva izjava na snazi.
4. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje vrijeme povući obavještavajući o tome depozitara.
Članak 14.
Stupanje na snagu
1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26. rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu, ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.
2. Svaka država i Namibija, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije, potpisivanjem ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili polaganjem isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju polažu se kod depozitara.
3. Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze pristanak da budu vezane njezinim odredbama.
4. Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana ovom Konvencijom nakon njezina stupanja na snagu, Konvencija će stupiti na snagu trideset dana od dana izražavanja pristanka.
5.
(a)
Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom, međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama koje čine suverene države koje su nadležne za pregovore, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(b)
Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime vršiti prava i obveze, koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.
(c)
Pri polaganju isprave o pristupu, takva organizacija će dostaviti depozitaru izjavu u kojoj će naznačiti opseg svoje nadležnosti prema pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(d)
Ta organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine države članice.
Članak 15.
Privremena primjena
Svaka država može, nakon potisivanja ove Konvencije ili bilo kada nakon toga, ali prije nego što ona stupi na snagu, izjaviti da će je primjenjivati privremeno.
Članak 16.
Izmjene i dopune
1. Država stranka može predložiti izmjenu ili dopunu ove Konvencije. Predložena izmjena i dopuna bit će podnesena depozitaru koji će je odmah dostaviti svim drugim državama strankama.
2. Ako većina država stranaka zatraži od depozitara da sazove konferenciju radi razmatranja predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve države stranke da prisustvuju toj konferenciji, koja će početi najranije trideset dana od dana slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je prihvati konferencija dvotrećinskom većinom država stranaka bit će unesena u protokol otvoren za potpis u Beču i New Yorku svim državama strankama.
3. Protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana kad tri države izraze svoju suglasnost s njim. Za svaku državu koja izrazi svoj pristanak da bude njime vezana nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana izražavanja pristanka.
Članak 17.
Otkaz
1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.
2. Otkaz će stupiti na snagu jednu godinu od dana kada depozitar primi tu obavijest.
Članak 18.
Depozitar
1. Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije:
2. Glavni direktor odmah će obavijestiti države stranke i druge države:
(a)
o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;
(b)
o svakom deponiranju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, ili odobravanju ove konvencije ili o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu o izmjeni ili dopuni;
(c)
o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člancima 8., 10. i 13.;
(d)
o bilo kojoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom 15.;
(e)
o stupanju na snagu ove Konvencije i bilo koje njezine izmjene ili dopune;
(f)
o bilo kojem otkazu u skladu s člankom 17.
Članak 19.
Vjerodostojni tekstovi i ovjerene preslike
Izvornik ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskome, kineskome, engleskome, francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednakovjerodostojni, bit će položeni kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će ovjerene preslike poslati državama strankama i svim drugim državama.
U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 14.
USVOJENO na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču, 26. rujna 1986.
Izjava iz članka 14. stavka 5. točke (c) Konvencije o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti
Zajednica ima nadležnost, koju dijeli sa svojim državama članicama, u području pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, u opsegu koji je predviđen člankom 2. stavkom (b) i odgovarajućim odredbama glave II. poglavlja 3. „Zdravlje i sigurnost” Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.
Top