© Vijeće Europe/Europski sud za ljudska prava, 2012.
Ovaj prijevod financiran je uz podršku Zaklade za ljudska prava Vijeća Europe (/humanrightstrustfund) i kao takav ne obvezuje Sud. Za više informacija vidjeti detaljnu napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Obavještajna bilješka o praksi Suda br. 132
Srpanj 2010.
Korolev protiv Rusije - 25551/05
Presuda 1.7.2010. [Prvi odjel]
Članak 35.
Članak 35. st. 3(b)
Nema značajne štete
Zahtjev zbog nemogućnosti naplate duga manjeg od jednog eura određenog presudom: nedopušteno
Činjenice – U svom zahtjevu Europskom sudu, podnositelj zahtjeva žalio se da mu nadležno državno tijelo nije platilo dug od 22,50 ruskih rubalja (protuvrijednost manja od 1 eura) i da su domaći sudovi odbili provesti rješenje o ovrsi radi naplate tog duga. Također se pozvao na brojne povrede procesnih odredbi od strane domaćih sudova.
Pravo – Članak 35. st. 3 (b): Novi kriterij "značajne štete" primjenjuje se kada, bez obzira na moguću povredu prava sa čisto pravnog stajališta, stupanj postignute ozbiljnosti ne jamči razmatranje od strane međunarodnog suda. Ocjena tog minimalnog stupnja po prirodi je stvari relativna i ovisi o svim okolnostima slučaja. Stupanj ozbiljnosti povrede mora se ocjenjivati uzimajući u obzir subjektivnu važnost predmeta za podnositelja zahtjeva i objektivnog utjecaja onoga što je ‘‘na kocki’’. U konkretnom slučaju, Sud je utvrdio da je riječ o gotovo zanemarivom iznosu materijalne štete, dakle iznosu u protuvrijednosti manjoj od jednog eura. Iako čak i skromna materijalna šteta može biti značajna u svjetlu specifičnih okolnosti određenog pojedinca i gospodarske klime u kojoj on ili ona živi, izvan svake je sumnje da je u konkretnom slučaju riječ o iznosu minimalnog značaja za podnositelja zahtjeva. Iako je zahtjev podnositelja možda samo stvar principa, to nije dovoljno da Sud donese zaključak da je isti pretrpio značajnu štetu. Subjektivni osjećaj podnositelja zahtjeva glede utjecaja navodne povrede mora biti opravdan objektivnim razlozima. Sud nije utvrdio takvu opravdanost u predmetnom slučaju.
Nadalje, poštivanje ljudskih prava ne zahtijeva ispitivanje osnovanosti zahtjeva u nedostatku uvjerljivih razloga zbog kojih bi javni poredak (ordre public) opravdao takvo ispitivanje. Sud je u više navrata adresirao probleme slične onima koji su predmet ovog postupka i detaljno utvrdio obveze država u smislu Konvencije u tom pogledu. I Sud i Odbor ministara utvrdili su sustavni problem neprovođenja domaćih presuda u Ruskoj Federaciji i potrebu za usvajanjem općih mjera za sprečavanje novih povreda s tim u svezi.
Sud je također utvrdio da je uvjet propisnog razmatranja zahtjeva pred domaćim sudom bio zadovoljen. Početne tužbe protiv državnih vlasti su razmatrane na dvije razine i zahtjevi podnositelja su usvojeni. Njegov sljedeći prigovor da u svojstvu ovrhovoditelja nije bio u mogućnosti temeljem ovršne isprave naplatiti dug odbijen je zbog procesnih nedostataka propisanih s domaćim zakonom. To se ne može smatrati uskraćivanjem pravde od strane nadležnih vlasti. Konačno, činjenica da domaće zakonodavstvo nije odobrilo podnositelju zahtjeva pravo na sudsku zaštitu nakon što je o njegovom zahtjevu već odlučeno na krajnjoj instanci, ne predstavlja prepreku za primjenu novog kriterija dopuštenosti jer bi u protivnome Sud bio onemogućen odbiti zahtjev, iako nije bilo značajne štete, koji se odnosi na navodne povrede počinjene od strane domaćeg suda najviše instance. Takav pristup ne bi bio primjeren niti u skladu s predmetom i svrhom nove odredbe.
Zaključak: nedopušten (nema značajne štete).
© Vijeće Europe/Europski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak, sastavljen od strane Tajništva, ne vezuje Sud.
© Vijeće Europe/Europski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Europskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prijevod je financiran uz podršku Zaklade za ljudska prava Vijeća Europe (/humanrightstrustfund). Ovaj prijevod ne obvezuje Sud niti je isti odgovoran za njegovu kvalitetu. Prijevod se može preuzeti iz HUDOC baze podataka sudske prakse Europskog suda za ljudska prava () ili iz bilo koje druge baze podataka s kojom ga je Sud podijelio. Prijevod se može umnožavati u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da se navede puni naziv predmeta, zajedno s naznakom autorskih prava i referencom na Zakladu za ljudska prava. Ukoliko se bilo koji dio ovog prijevoda namjerava koristiti u komercijalne svrhe, molimo kontaktirajte publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy