© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK ODLUKE
KRUŠKIĆ I OSTALI PROTIV HRVATSKE
OD DANA 25. STUDENOG 2014. GODINE
ZAHTJEV BROJ 10140/13
ČINJENICE
Prva podnositeljica i drugi podnositelj su baka i djed treće podnositeljice i četvrtog podnositelja. Svi su živjeli u zajedničkom kućanstvu, zajedno s majkom i ocem treće podnositeljice i četvrtog podnositelja. Majka i otac treće podnositeljice i četvrtog podnositelja nisu bili u braku.
Prva podnositeljica i drugi podnositelj pokrenuli su čitav niz obiteljskopravnih postupaka koji su se inter alia odnosili na oduzimanja roditeljima prava da žive s trećom podnositeljicom i četvrtim podnositeljem, povjeravanja treće podnositeljice i četvrtog podnositelja na čuvanje i odgoj prvoj podnositeljici i drugom podnositelju i određivanja susreta i druženja.
S druge strane, otac treće podnositeljice i četvrtog podnositelja pokrenuo je također brojne obiteljskopravne postupke radi ostvarivanja svojih roditeljskih prava. U konačnici, domaći sudovi su treću podnositeljicu i četvrtog podnositelja povjerili na čuvanje i odgoj ocu.
Prva podnositeljica i drugi podnositelj su u svoje ime i u ime svojih unuka (treće podnositeljice i četvrtog podnositelja) podnijeli zahtjev Sudu navodeći kako je došlo do povrede članka 8. Konvencije jer su domaća tijela odlučila da treća podnositeljica i četvrti podnositelj žive sa svojim ocem (a ne s njima), jer isti nisu njima dodijeljeni na čuvanje i odgoj i jer su odbijeni njihovi zahtjevi da im se treća podnositeljica i četvrti podnositelj povjere i da ih viđaju.
OCJENA SUDA
U odnosu na članak 34. Konvencije (locus standi)
Sud je utvrdio da prva podnositeljica i drugi podnositelj kao baka i djed ne mogu u postupku pred Sudom podnijeti zahtjev i u ime svojih unuka te je stoga odbacio zahtjev u dijelu koji se odnosio na maloljetnu treću podnositeljicu i četvrtog podnositelja. Istaknuo je da prva podnositeljica i drugi podnositelj nisu nikad imali skrbništvo nad trećom podnositeljicom i četvrtim podnositeljem, niti su im oni ikad bili formalno povjereni. Sud je također primijetio da roditelji maloljetne djece nisu nikad bili lišeni roditeljske skrbi.
U odnosu na navodnu povredu članka 8. Konvencije
Sud je prvenstveno istaknuo kako „obiteljski život“ u smislu članka 8. Konvencije može postojati između bake i djeda i njihovih unuka kad među njima postoje dovoljno jake obiteljske veze. S tim na umu i s obzirom da su u ovom predmetu podnositelji živjeli sa svojim unucima od njihova rođenja do 30. prosinca 2013. godine, odnosno oko sedam godina, Sud smatra su odnosi između njih predstavljali „obiteljski život“ koji je zaštićen člankom 8. Konvencije.
Međutim, Sud je istaknuo da se odnos između baka i djedova i njihovih unuka po svojoj naravi razlikuje od odnosa između roditelja i djece, i da zahtijeva niži stupanj zaštite te u pravilu podrazumijeva održavanje međusobnih kontakata. S obzirom da su domaći postupci o određivanju susreta i druženja podnositelja zahtjeva s unucima u tijeku, Sud je zahtjev prve podnositeljice i drugog podnositelja u dijelu koji se odnosi na te postupke odbacio kao preuranjen.
Nadalje, iz sudske prakse Suda proizlazi da u situacijama u kojima su njihovi unuci ostali bez roditeljske skrbi, baka i djed mogu na temelju članka 8. Konvencije također imati pravo da se njihova želja da im se njihovi unuci formalno povjere na skrb uzme u obzir kad se donose odluke o tome s kim će dijete živjeti. Prema mišljenju Suda, okolnosti iz ovog predmeta nisu mogle dovesti do tog prava bake i djeda jer se ne može tvrditi da je unuke podnositelja napustio njihov otac - koji je bio odsutan samo šest tjedana kad ih je ostavio na skrb njihovoj baki i djedu. S obzirom da se članak 8. Konvencije ne može tumačiti kao da daje bilo kakva druga prava vezana uz skrbništvo baki i djedu, Sud smatra da odluke domaćih sudova u različitim obiteljskopravnim postupcima ne predstavljaju miješanje u pravo podnositelja na poštovanje njihova obiteljskog života.
Sud je stoga utvrdio da nije došlo do miješanja u prava podnositelja, te je zahtjev u tom dijelu odbacio kao očito neosnovan.
Full & Egal Universal Law Academy