PETO ODJELJENJE
ODLUKA
Predstavka br. 44993/18
Milorad MARTINOVIĆ
protiv Crne Gore
Evropski sud za ljudska prava (Peto odjeljenje), na zasijedanju Vijeća
11. marta 2021. godine u sastavu:
Mārtiņš Mits, predsjednik,
Jovan Ilievski,
Ivana Jelić, sudije,
i Martina Keller, zamjenik registrara odjeljenja,
Imajući u vidu da je gore navedena predstavka podnijeta Sudu
15. septembra 2018. godine,
Imajući u vidu izjašnjenje koje je dostavljeno od strane tužene Vlade i odgovor na izjašnjenje koji je dostavljen od strane podnosioca predstavke,
Nakon vijećanja na sjednici, odlučuje kao što slijedi:
činjenice
1. Podnosilac predstavke, g-din Milorad Martinović, je crnogorski državljanin, koji je rođen 1957. godine i živi u Podgorici. Njega je pred Sudom zastupala g-đa T. Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica nevladine organizacije Akcija za ljudska prava.
2. Vladu Crne Gore (u daljem tekstu: „Vlada“) je zastupala njihova zastupnica, g-đa V. Pavličić.
Okolnosti predmeta3. Činjenice datog predmeta, kako su ih iznijele stranke u postupku, mogu biti sumirane kao što slijedi.
4. Dana 24. oktobra 2015. godine između petnaest i dvadeset policajaca je pretuklo podnosioca predstavke na ulici. Nanesene su mu dvije teške tjelesne povrede i zadobio je niz posjekotina, ogrebotina i hematoma duž cijelog tijela. Narednog dana Osnovno državno tužilaštvo je pokrenulo istragu.
5. Dana 10. novembra 2015. godine dva policajca, X i Y, priznali su da su pretukli podnosioca predstavke.
6. Dana 30. decembra 2015. godine između podnosioca predstavke i države zaključeno je vansudsko poravnanje. Podnosiocu predstavke je isplaćen iznos od ukupno 130.000,00 eura, koji se odnosi na cjelokupnu pretrpljenu i buduću materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio tokom incidenta. U poravnanju se navodi da su strane na taj način riješile „cjelokupan sporni odnos koji je proistekao iz predmetnog incidenta”.
7. Dana 23. januara 2017. godine Osnovni sud u Podgorici je oglasio komandanta relevantne policijske jedinice krivim zbog krivičnog djela pomoć učiniocu posle krivičnog djela i osudio ga na pet mjeseci zatvorske kazne.
8. Dana 25. jula 2017. godine Ustavni sud je utvrdio povredu materijalnog i procesnog aspekta člana 3 Konvencije u predmetu podnosioca predstavke.
9. Dana 21. oktobra 2019. godine, nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, Osnovni sud u Podgorici je oglasio krivim počinioce X i Y zbog krivičnog djela mučenja u sticaju sa krivičnim djelom teška tjelesna povreda i svakog prvostepeno osudio na kaznu zatvora od po godinu dana i pet mjeseci. O njihovoj žalbi na prvostepenu presudu još uvijek nije odlučeno.
Relevantno domaće pravo10. Relevantno domaće pravo je navedeno u predmetu Siništaj i drugi protiv Crne Gore, br. 1451/10 i dvije dr., stavovi 60 i 65, od 24. novembra 2015. godine i, mutatis mutandis, Milićević protiv Crne Gore, br. 27821/16, stav 23, od 6. novembra 2018. godine.
PRITUŽBE
11. Podnosilac predstavke se žalio na povrede članova 3 i 13 Konvencije zbog policijske torture od 24. oktobra 2015. godine usljed nedostatka djelotvorne istrage, kao i nedostatka djelotvornog domaćeg lijeka u tom smislu.
PRAVO
12. Vlada je navela da je podnosilac predstavke izgubio status „žrtve“. Podnosilac predstavke je smatrao da i dalje uživa status žrtve, da mu vansudskim poravnanjem nije obezbijeđena naknada zbog nedjelotvorne istrage, niti bi takva povreda mogla da bude otklonjena samo dodjelom naknade.
13. Relevantna načela koja se tiču statusa žrtve u kontekstu pritužbi u vezi člana 3 su navedena u, na primjer, Jevtović protiv Srbije, br. 29896/14,
stav 61, od 3. decembra 2019. godine.
14. Vraćajući se na konkretan predmet, Sud prvo primjećuje da je Ustavni sud izričito utvrdio povrede i materijalnog i procesnog aspekta člana 3 Konvencije u slučaju podnosioca predstavke, čime je izričito priznata povreda na koju se žalio podnosilac predstavke, na koji način se zapravo zadovoljava prvi kriterijum koji je utvrđen u sudskoj praksi Suda. Drugo, podnosilac predstavke je postigao poravnanje sa državom i time dobio novčanu naknadu u iznosu od 130.000,00 eura za svu postojeću i buduću štetu vezanu za incident, kako materijalne tako i nematerijalne prirode, čime se zadovoljava drugi kriterijum. Treće i konačno, sprovedena istraga je rezultirala (a) identifikovanjem dva direktna počinioca krivičnog djela, lica X i Y, koja se trenutno gone zbog mučenja i nanošenja teških tjelesnih povreda i (b) krivičnim gonjenjem i izricanjem kazne komandantu relevantne policijske jedinice zbog pomaganja počiniocu nakon izvršenja krivičnog djela.
15. U takvim okolnostima, Sud smatra podnosilac predstavke ne može da tvrdi da i dalje ima status „žrtve“ u smislu člana 34 Konvencije i da njegova pritužba na osnovu člana 3 Konvencije mora biti odbačena u skladu sa članom 35 stav 3 tačka (a) i stav 4 Konvencije.
16. Imajući u vidu gore izneseno obrazloženje i zaključak, ne može se smatrati da podnosilac predstavke ima „argumentovanu tvrdnju” na osnovu člana 13 Konvencije (vidjeti Osmayev protiv Ukrajine (decembar),
br. 50609/12, stav 57, 30. jun 2015. godine). Na osnovu ovoga proizilazi da je ova pritužba očigledno neosnovana te mora biti odbačena u skladu sa članom 35 stav 3 tačka (a) i stav 4 Konvencije.
Iz tih razloga, Sud, jednoglasno,
Proglašava predstavku kao neprihvatljivu.
Sačinjeno na engleskom jeziku, u pisanoj formi, dana 1. aprila 2021. godine.
Martina Keller Mārtiņš Mits
zamjenik registrara predsjednik