© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK ODLUKE
MARTINS ALVES protiv PORTUGALA
(zahtjev broj 56297/11)
presuda od 21. siječnja 2014. godine
ČINJENICE
Protiv podnositeljice zahtjeva i nekoliko drugih osoba, uključujući njezinog supruga vodio se parnični postupak za naknadu štete.
U siječnju 2011. godine suprug podnositeljice podnio je zahtjev Sudu u kojem je prigovarao na duljinu trajanja tog parničnog postupka. Podnositeljica je svoj zahtjev podnijela u kolovozu 2011. godine, u trenutku kada je postupak povodom zahtjeva njezinog supruga još bio u tijeku. Isti odvjetnik zastupao je i podnositeljicu i njezinog supruga.
Godine 2013. Sud je ispitao zahtjev supruga podnositeljice, utvrdio povredu članka 6. stavka 1. i članka 13. Konvencije zbog dužine postupka i dodijelio mu iznos od 4,500 eura na ime nematerijalne štete i 1,000 eura na ime troškova postupka.
OCJENA SUDA
Kada je podnosio ovaj zahtjev, odvjetnik podnositeljice, koji je do sada podnio brojne zahtjeve Sudu, i stoga je upoznat s postupkom pred Sudom, propustio je obavijestiti Sud da se predmet odnosi na isti domaći postupak kao i zahtjev njezinog supruga, odnosno da je podnositeljica u ovom predmetu supruga podnositelja u ranijem predmetu, te da se zajednički pojavljuju pred domaćim sudovima.
Podnošenje dvaju odvojenih zahtjeva, koji se u biti mogu smatrati jednakima, u različito vrijeme, ne predstavlja samo po sebi zlouporabu prava na zahtjev.
Međutim, Sud ne vidi niti jedan legitiman razlog zbog kojeg zahtjev podnositeljice nije mogao biti podnesen zajedno sa zahtjevom njezinog supruga. Štoviše, podnositeljica i njezin suprug nastupaju zajednički u postupku pred domaćim sudovima i zastupa ih isti odvjetnik.
Osim toga, odvjetnik podnositeljice dostavio je nepotpune informacije koje su krivo navele Sud. Ovaj propust postao je još važniji nakon što je Sud dana 2. travnja 2013. godine donio presudu u predmetu supruga podnositeljice i dosudio mu naknadu prema članku 41. Konvencije. Da je odvjetnik povezao ova dva zahtjeva, Sud ne bi dosudio višu naknadu, budući da je predmet postupka istovjetan, podnositeljica i njezin suprug su stranke u istom postupku, žive zajedno u istom domaćinstvu i zastupa ih isti odvjetnik.
Konačno, Sud konstatira da je utvrdio zlouporabu prava na podnošenje zahtjeva već u dva predmeta u kojima je ovaj isti odvjetnik podnio zahtjeve, a da su još tri zahtjeva koja je podnio taj odvjetnik odbačena kao istovjetna ranijim zahtjevima. Sud naglašava da odvjetnici moraju pokazati visok stupanj profesionalne razboritosti i iskrene suradnje sa Sudom, te izbjegavati podnošenje neosnovanih zahtjeva.
U suprotnom, umanjit će svoju vjerodostojnost, a u slučaju sustavnih zlouporaba mogu biti isključeni iz postupka sukladno pravilu 36. stavak 4. (b) i 44.D Poslovnika Suda.
Ponašanje podnositeljičinog odvjetnika u ovom predmetu suprotno je svrsi prava na podnošenje pojedinačnog zahtjeva iz članka 34. Konvencije, stoga je zahtjev odbačen zbog zlouporabe tog prava.
Full & Egal Universal Law Academy