© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
M’BALA M’BALA protiv FRANCUSKE
zahtjev broj 25239/13
odluka o nedopuštenosti od 20. listopada 2015.
ČINJENICE
Podnositelj je francuski komičar koji je uključen i u političke aktivnosti. Tijekom jednog svog nastupa u Parizu pozvao je na pozornicu Roberta Faurissona, pripadnika akademske zajednice koji je višestruko osuđivan u Francuskoj zbog svojih negacijskih i revizionističkih stavova, posebno poricanja postojanja plinskih komora u koncentracijskim logorima. Podnositelj je zatim pozvao na pozornicu glumca odjevenog u ono što je nazvao „odijelom svjetlosti“, a sastojalo se od prugaste pidžame koja je podsjećala na odjeću koju su nosili deportirani Židovi, sa prišivenom žutom zvijezdom s natpisom „Židov“. Jedan je glumac trebao g. Faurissonu dodijeliti „nagradu za društvenu nepoželjnost i bezobrazluk“. Nagrada je imala oblik svijećnjaka za tri svijeće (svijećnjak sa 7 svijeća je simbol židovske vjere), s po jednom jabukom na svakom od tri vrha.
Policija je zabilježila taj događaj, a potom je otvorena preliminarna istraga.
Podnositelj je optužen zbog javnih uvreda usmjerenih prema osobi ili grupi osoba zbog njihovog porijekla, odnosno pripadanja ili nepripadanja određenoj etničkoj skupini, naciji, rasi ili vjeri, u ovom slučaju prema osobama židovskog porijekla ili vjere, počinjenih na način propisan zakonom o pravu na slobodu medija.
U listopadu 2009. godine podnositelj je proglašen krivim i kažnjen s 10.000 eura. Suci su smatrali da podnositelj nije mogao ne znati da je Faurisson jedan od vodećih zagovornika poricanja Holokausta i da će uvredljive primjedbe biti pogrdne i ponižavajuće za osobe židovskog porijekla ili vjere. Zaključili su da se podnositelj ne može skrivati pod izlikom da je riječ o komediji, jer iako su karikature i satira zaštićene slobodom govora čak i kad su vulgarne i uvredljive, pravo na humor ima određene granice, a u prvom redu se one odnose na poštivanje dostojanstva ljudskog bića. Prema francuskim sucima, pravo na humor značajno je prešlo dozvoljene granice.
Drugostupanjski sud je potvrdio presudu, navodeći u obrazloženju da se na temelju konteksta cijelog nastupa, uključujući i pojedine geste, nastup više nije mogao smatrati oblikom zabave već je poprimio izgled političkog skupa.
Podnositelj je pred Sudom prigovorio na temelju članka 7. Konvencije (nema kazne bez zakona) i članka 10. Konvencije (sloboda izražavanja) zbog osude za vrijeđanje osoba židovskog porijekla ili vjere.
OCJENA SUDA
Sud ne dovodi u sumnju da je uvredljivi dio podnositeljevog nastupa imao snažan antisemitski karakter, budući da je iskazano poštovanje pojedincu koji je dobro poznat po svojim negacijskim uvjerenjima, zatraženo je
od publike da istome „srdačno“ zaplješće te mu je dodijeljena „nagrada“. Sud primjećuje da je podnositelj komičar sa iskazanim političkim tendencijama na način da je više puta sudjelovao kao kandidat na izborima, a uz to je i osuđen zbog rasnih uvreda. Reakcija publike koja je pratila nastup pokazuje da im se svidio antisemitski karakter nastupa. Osim toga, podnositelj je rekao kako želi da nastup bude još bolji nego prošli koji je bio okarakteriziran kao „najveći antisemitski skup od Drugog svjetskog rata“, usmjeravajući time percepciju publike.
Sud se složio sa stajalištem francuskih sudova da se ta scena nije mogla smatrati dijelom zabavnog nastupa, već političkim skupom. Uz već spomenutu interakciju s publikom, podnositelj je na scenu doveo glumca odjevenog poput židovskih žrtava deportacije da preda nagradu jednom od najpoznatijih francuskih negacionista kako bi mu iskazao poštovanje i dao mu riječ. U ovoj promociji negacionizma, u kojoj je ključni trenutak bio pojavljivanje Faurissona na sceni i ponižavajući prikaz žrtava židovske deportacije suočenih s čovjekom koji poriče njihovo istrebljenje, Sud vidi demonstraciju mržnje, antisemitizam i podršku poricanju Holokausta. Takva izvedba, čak ni kad je satirička ili provokativna, nije zaštićena pravom na slobodu izražavanja iz članka 10. Konvencije. Riječ je o predstavljanju ideologije koja je su suprotnosti s vrijednostima Konvencije, posebno pravdom i mirom.
Iako je članak 17. Konvencije (zabrana zloupotrebe prava) Sud do sada primjenjivao u predmetima u kojima su postojale izravne i izričite antisemitske izjave koje nije ni bilo potrebno tumačiti, Sud smatra da je javno iskazivanje mržnje i antisemitizma zamaskirano u umjetničku izvedbu jednako opasno kao i izravni napad. Iz tog razloga ne zaslužuje zaštitu prema članku 10. Konvencije.
Prema tome, budući da su sporna postupanja nesumnjivo bila negacionističke i antisemitske prirode, Sud zaključuje da je podnositelj želio lišiti članak 10. njegove prave svrhe u pokušaju da koristi svoje pravo na slobodu govora u svrhu koja nije u skladu s tekstom i duhom Konvencije što bi dovelo do narušavanja konvencijskih prava i sloboda.
Stoga je Sud zaključio, na temelju članka 17. Konvencije, da podnositelj nema pravo na zaštitu prava na slobodu izražavanja te je odbacio njegov zahtjev.
Full & Egal Universal Law Academy