© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 117
Mart 2009. godine
Ould Dah protiv Francuske - 13113/03
Odluka 17.3.2009 [Odjeljenje V]
Član 7.
Član 7-1
Nullum crimen sine lege
Univerzalna nadležnost države ugovornice da procesuira djela mučenja i barabarska djela uprkos postojanju zakona o amnestiji u državi u kojoj su takva djela bila počinjena: neprihvatljiva
Podnositelj predstavke je mauritanski državljanin. Dok je bio obavještajni oficir u mauritanskoj vojsci 1990. godine i 1991. godine, on je počinio djela mučenja i barbarska djela protiv vojnika koji su bili optuženi da su pripremali državni udar. Godine 1993, usvojen je Zakon o amnestiji u korist članova oružanih i sigurnosnih snaga koji su počinili krivična djela između 1989. godine i 1992. godine, koja su se odnosila na događaje koji su uključivali vojne akcije i djela nasilja. Zbog tog zakona, podnosilac predstavke nije krivično gonjen za djela počinjena nad zatvorenicima. Međunarodna federacija za ljudska prava (FIDH) i Liga za ljudska prava (LDH) su podnijele krivičnu prijavu protiv podnosioca predstavke 1999. godine, te zahtjev da se pridruže postupku kao građanka stranka. On je bio uhapšen i optužen za djela mučenja i barbarstva te je stavljen u pritvor, a potom oslobođen uz jamčevinu. Potom je pobjegao te je izdat nalog za njegovo hapšenje. Odjeljenje za krivično gonjenje Apelacionog suda je naložilo da će podnosiocu predstavke biti suđeno pred Porotnim sudom. Žalba koju je uložio podnosilac predstavke je bila odbijena. Nakon što je saslušao njegove advokate 2005. godine, Porotni sud je osudio podnosioca predstavke, koji je bio u bijegu, na deset godina zatvorske kazne zbog toga što je samovoljno podvrgavao neke ljude djelima mučenja i barbarstva i zbog toga što je prouzrokovao takva djela drugim zatvorenicima zloupotrebaljavajući ovlasti ili izdavajući instrukcije vojnicima koja su ih počinili.
Neprihvatljiva: Podnosilac predstavke nije osporio jurisdikciju francuskih sudova, ali se žalio da su oni primjenjivali francusko pravo, a ne mauritansko pravo, na način koji nije u skladu sa članom 7. U nekim predmetima, francuski sudovi imaju univerzalnu jurisdikciju. Takav je slučaj u ovom predmetu. Nema sumnje da bi zanemarivanje zakonodavstva, u korist odluka ili zakona koji su specijalno usvojeni od strane države na čijoj teritoriji su počinjena krivična djela da bi se zaštitili sopstveni državljani ili, ako je potrebno, pod direktnim ili indirektnim uticajem počinitelja djela kako bi bili oslobođeni krivice, dovelo do efektivnog paraliziranja kompletnog principa univerzalne jurisdikcije. Poput Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija i Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Sud smatra da amnestija općenito nije u skladu sa obavezom država da provedu istragu o djelima mučenja i barbarstva. U ovom predmetu se mora istaći da mauritanski Zakon o amenstiji nije donesen nakon što je podnosiocu predstavke suđeno i nakon što je osuđen, nego s ciljem onemogućavanja krivičnog postupka protiv njega. Međutim, imajući u vidu važno mjesto koje zabrana mučenja zauzima u svim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, obaveza krivičnog gonjenja počinilaca takvih djela ne smije biti ugrožena donošenjem zakona o amnestiji zbog kojih oni ostaju nekažnjeni, te se može smatrati da su u suprotnosti sa međunarodnim pravom. Sud ističe da međunarodno pravo ne isključuje mogućnost da druga država sudi osobi koja je bila amenstirana prije suđenja u svojoj zemlji porijekla, kao što proizilazi, na primjer, iz člana 17. Statuta Međunarodnog krivičnog suda. Konačno, u svjetlu članova 4. i 7. Konvencije protiv mučenja, uzetih zajedno, može se opravdano zaključiti ne samo da francuski sudovi imaju jurisdikciju nego i da je francusko pravo primjenjivo. Prema tome, mauritanski Zakon o amnestiji nije mogao po sebi onemogućiti da francusko pravo bude primijenjeno od strane francuskih sudova koji su razmatrali predmet na osnovu univerzalne jurisdikcije.
Imajući u vidu navedeno, pitanje pristupačnosti i predvidljivosti francuskog prava koje je primijenjeno na podnosioca predstavke se moralo ispitati. U vrijeme relevantnih činjenica, mučenje i barbarska djela su bila izričito propisana Krivičnim zakonom. Argument, da ta djela u relevantno vrijeme nisu predstavljala posebna krivična djela, nego otežavajuće okolnosti, nije odlučujući jer su mogla biri predočena protiv bilo koje osobe koja je počinila zločin ili kazneno djelo, te su predstavljala dodatne faktore, odvojene od glavnog kaznenog djela i propisane posebnim zakonom, dovodeći do strožije kazne primjenjive na glavno kazneno djelo. Prema tome, u vrijeme kada su počinjena, djela podnosioca predstavke su predstavljala kaznena djela definirana na dovoljno pristupačan i predvidljiv način prema francuskom i međunarodnom pravu, te je podnosilac predstavke mogao razumno, uz pomoć jasnog pravnog savjeta, ako je bio potreban, predvidjeti da postoji rizik da će biti krivično gonjen za djela mučenja koja je počinio 1990. godine i 1991. godine: očigledno neosnovana.
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy