© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK PRESUDE
SOLDO PROTIV HRVATSKE
OD DANA 12. PROSINCA 2017. GODINE
ZAHTJEV BR. 15301/14
ČINJENICE
Podnositeljica zahtjeva je 1995. godine ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga, hrvatskog branitelja R.S. smrtno stradalog u Domovinskom ratu 1991. godine. U prosincu 2000. godine sklopila je novi brak s I.Š. koji je preminuo 2002. godine. Nakon toga, rodbina preminulog I.Š. pokrenula je parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (dalje u tekstu OGS Zagreb) radi proglašenja ništavnim braka između njega i podnositeljice. Tijekom trajanja parničnog postupka, podnositeljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 14. studenog 2011. godine, utvrdio povredu tog prava i podnositeljici dodijelio naknadu od 5.000,00 kn uz nalog OGS-u Zagreb da se postupak završi u roku od 9. mjeseci. OGS Zagreb donio je presudu 20. ožujka 2014. godine kojom je utvrđeno da navedeni brak ne postoji, a presudu je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu u listopadu 2014. godine. U međuvremenu je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu HZMO) 29. studenog 2011. godine donio odluku o prestanku prava na obiteljsku mirovinu iza R.S., s obzirom da je podnositeljica sklopila novi brak s I.Š.. Nakon što je Središnji ured HZMO odbio žalbu podnositeljice, ista je podnijela upravnu tužbu koju je Upravni sud u Zagrebu odbio u ožujku 2013. godine uz obrazloženje kako podnositeljica nije postupila sukladno zakonskoj obvezi i prijavila sklapanje novog braka. Zatim je podnositeljica podnijela ustavnu tužbu, koju je Ustavni sud odbacio kao očigledno neosnovanu. U međuvremenu je podnositeljica pokrenula upravne postupke radi izdavanja izvadaka iz matice rođenih i matice vjenčanih i postupak radi priznavanja prava na mirovinu iza drugog supruga I.Š., ali su navedeni postupci prekinuti do donošenja pravomoćne odluke u parnici o postojanju braka s I.Š. Nakon što je donesena presuda kojom je poništen njezin brak s I.Š., HZMO je ukinuo svoju odluku od 29. studenog 2011. godine, te je naložio ponovnu isplatu obiteljske mirovine iza prvog supruga R.S.
PRIGOVORI
Podnositeljica je prigovorila da zbog dugotrajnosti parničnog postupka radi poništaja braka s I.Š., nije bila u mogućnosti pribaviti odgovarajuće izvatke iz matičnih knjiga i ostvariti pravo na mirovinu kao njegova udovica, dok s druge strane nije primala mirovinu prvog supruga R.S. jer su mjerodavna tijela smatrala da je to pravo izgubila sklopivši brak s I.Š.. Tvrdila je da je zbog ovih okolnosti nekoliko godina živjela bez mirovine čime joj je bilo povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 8. Konvencije.
ODLUKA SUDA
Sud je najprije istaknuo da je cilj članka 8. zaštititi pojedince od proizvoljnog uplitanja javnih vlasti što podrazumijeva i pozitivne obveze države da zaštiti pravo na privatni i obiteljski život i postigne pravednu ravnotežu između suprotstavljenih interesa društva i pojedinaca. U predmetnom postupku podnositeljica je u osnovi prigovorila da je zbog dugotrajnosti parničnog postupka radi utvrđenja postojanja braka s I.Š., nekoliko godina živjela bez ikakve mirovine. S tim u vezi, Sud je istaknuo kako je odluka od 29. studenog 2011. godine kojom je podnositeljici ukinuto pravo na obiteljsku mirovinu iza R.S. ukinuta 3. ožujka 2015. godine, a podnositeljici je ponovno uspostavljeno navedeno pravo te joj je dodijeljena naknada za razdoblje u kojem je isplata bila obustavljena. Dakle, uzimajući u obzir činjenicu da podnositeljica nije postupala u dobroj vjeri nakon sklapanja drugog braka kada je nezakonito nastavila primati obiteljsku mirovinu iza smrti prvog supruga tijekom gotovo 11 godina, te uzimajući u obzir činjenicu da je dobila naknadu za razdoblje u kojem je isplata obiteljske mirovne bila obustavljena, Sud je utvrdio kako parnični postupak radi utvrđenja postojanja braka s I.Š. nije ozbiljno utjecao na aspekte njezinog privatnog života kako je prigovorila u svom zahtjevu. Stoga se ne može smatrati da je zbog navodnog propusta države podnositeljica morala trpjeti pretjeranu štetu, suprotno članku 8. Konvencije. Slijedom navedenoga Sud je odbacio zahtjev podnositeljice kao očigledno neosnovan.
Full & Egal Universal Law Academy