© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 164
Jun 2013. godine
Majke Srebrenice i drugi protiv Holandije (dec.) - 65542/12
Odluka 11.6.2013. godine [Odjeljenje III]
Član 6
Građanski postupak
Član 6.1
Pristup sudu
Odluka sudova Holandije da porekne nadležnost da cijeni pritužbe protiv Ujedinjenih nacija koje su proistekle iz masakra u Srebrenici: predstavka neprihvatljiva
Činjenice – Podnosioci predstavke su fondacija osnovana po holandskom pravu da bi pokrenula postupak u ime rođaka žrtava srebreničkog masakra iz 1995. godine i deset državljana Bosne i Hercegovine koji su preživjeli rođaci lica ubijenih u tom masakru. Ovaj masakr desio se tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. godine kada je grad Srebrenica, tada dio teritorije koju je Savjet bezbjednosti UN proglasio "bezbjednom zonom " napala Vojska Bosanskih Srba (Vojska Republike Srpske). Više od 7.000 bosanskih Muslimana izgubilo je život u operaciji koju nije bio u stanju da zaustavi nedovoljno brojan i nedovoljno opremljen bataljon Zaštitnih snaga UN (UNPROFOR) sastavljen od lako naoružanih holandskih vojnika. Uz to, uprkos zahtjevima komandanta bataljona da dobije pomoć avijacije, UN nije upotrijebila vazduhoplovnu silu u mjeri koja bi bila odlučujuća.
Podnosioci predstavke pokrenuli su građansku parnicu protiv države Holandije i UN pred regionalnim sudom u Holandiji, ali u julu 2008. godine sud je izrazio stav da nije obaveza holandske vlade po međunarodnom pravu da sprovodi zabranu genocida kroz svoje parnično pravo i da nema nadležnost da razmatra tužbu protiv UN. Dana 13. aprila 2012. godine Vrhovni sud Holandije potvrdio je da po relevantnim odredbama Povelje UN i Konvencije o povlasticama i imunitetu UN, Ujedinjene nacije imaju veoma širok imunitet i ne mogu se pozivati pred domaće sudove zemalja koje su potpisnice pomenute Konvencije. Imunitet UN je apsolutan i ima za cilj da obezbijedi njegovo potpuno nezavisno funkcionisanje. Glavni postupak protiv države Holandije je nastavljen i dalje je bio u toku na datum odluke Suda.
U svojoj predstavci Evropskom sudu, podnosioci predstavke žalili su se, između ostalog, da davanje imuniteta Ujedinjenim nacijama predstavlja povredu njihovog prava na sud, suprotno članu 6 Konvencije. Oni su se dalje žalili da je Vrhovni sud Holandije u skraćenom razmatranju odbio njihov zahtjev da se od Suda pravde Evropske unije traži međupresuda.
Pravo – Član 6 stav 1
(a) Status fondacije podnosioca predstavke – Iako je osnovano za svrhe promovisanja interesa preživjelih rođaka žrtava srebreničkog masakra, samo udruženje podnosilac predstavke nije bilo predmet pravne stvari na koju se žalilo po članu 6 i 13 i stoga nije moglo da tvrdi da je "žrtva" povrede tih odredbi za svrhe člana 34.
Zaključak: neprihvatljivo u odnosu na fondaciju podnosioca predstavke (nekompatibilno ratione personae).
(b) Imunitet Ujedinjenih nacija – Sud je naglasio da je obim predmeta koji je pred njim ograničen na pitanje da li je preostalo pravo podnosilaca predstavke na pristup sudu po članu 6 povrijeđeno odlukama holandskih sudova. Utvrđivanje odgovornosti za srebrenički masakr ili njegove posljedice nije ulazilo u područje koje je obuhvatala ova predstavka.
Što se tiče same prirode imuniteta koji uživa UN, Sud je konstatovao da nije njegova uloga da pokuša da bude autoritet u definisanju značenja odredbi Povelje UN i drugih međunarodnih instrumenata. Ipak, Sud je morao da ispita da li je u tim pravnim instrumentima bilo prihvatljive osnove za pritužbe iznesene u ovoj predstavci. Pošto su operacije koje su uspostavljene Rezolucijama Savjeta bebjednosti UN po poglavlju VII Povelje UN bile od fundamentalnog značaja kako bi misija UN mogla da obezbijedi međunarodni mir i bezbjednost, Konvencija nije mogla da se tumači na način koji bi stavio činjenja ili nečinjenja Savjeta bezbjednosti u domaću jurisdikciju bez saglasnosti UN. Staviti takve operacije u područje djelovanja domaće jurisdikcije značilo bi dozvoliti pojedinačnim državama, preko njihovih sudova, da zadiru u ispunjavanje ključne misije koju UN ima u ovoj oblasti, uključujući i djelotvorno sprovođenje njihovih operacija. Što se tiče argumenta podnosilaca predstavke da, pošto se njihova tužba bazira na aktu genocida za koji su smatrali odgovornima UN (i Holandiju), imunitet koji je štitio UN treba ukinuti, Sud nalazi da međunarodno pravo ne potkrepljuje stav da parnična tužba može da ima veću snagu od imuniteta od suđenja isključivo iz razloga što je ono bilo bazirano na navodima naročito teške povrede neke norme međunarodnog prava. Međunarodni sud pravde jasno je to naveo u vezi sa suverenim imunitetom stranih država u svom dokumentu Jurisdictional Immunities of the State (Njemačka protiv Italije: Grčka umješač) presuda od 3. februara 2012. godine. Po mišljenju Suda, to je takođe odnosi i na imunitet koji uživa UN.
Što se tiče argumenta da nema alternativne jurisdikcije koja bi bila nadležna da rješava po pritužbi podnosilaca predstavke protiv UN, Sud se složio da takva alternativna sredstva ne postoje ni po holandskom domaćem pravu ni po pravu UN. Međutim, ne slijedi da u nedostatku alternativnog pravnog lijeka priznavanje imuniteta samo po sebi predstavlja povredu prava na pristup sudu. Činjenica da UN do sada nisu stavile na raspolaganje nikakav modus za rješavanje tužbi koje se odnose na činjenja ili nečinjenja UNPROFOR-a nije se mogla pripisati Holandiji i priroda tužbe podnosioca predstavke nije iziskivala od Holandije da se uključi.
I na kraju, Sud smatra da je prikladnije da se ispita pritužba podnosilaca predstavke da je država Holandija pokušala da prebaci odgovornost za propust da se spriječi srebrenički masakr u potpunosti na UN, čime je pokušala da izbjegne svoju odgovornost po članu 6, a ne po članu 13. Sud nije mogao da nađe da je sigurno da bi tužbe podnosilaca predstavke protiv države Holandije - po kojima je postupak još uvijek u toku - bile neuspješne.
I da zaključimo, davanje imuniteta UN služilo je legitimnoj svrsi i nije bilo nesrazmjerno.
Zaključak: predstavka je neprihvatljiva (očigledno neosnovana).
Sud je takođe odbacio kao očigledno neosnovanu pritužbu podnosilaca predstavke da je Vrhovni sud Holandije u skraćenom razmatranju odbio njihov zahtjev da se traži među-presuda Suda pravde Evropske unije. Pošto je već našao da po međunarodnom pravu UN uživa imunitet od domaćih sudova, Vrhovni sud imao je pravo da smatra zahtjev za među-presudom izlišnim, a da ne ulazi detaljnije u tu pravnu stvar.
Zaključak: predstavka je neprihvatljiva (očigledno neosnovana).
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy