© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK ODLUKE
SZPINER PROTIV FRANCUSKE
OD DANA 19. PROSINCA 2017. GODINE
ZAHTJEV BR. 2316/15
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva, Francis Szpiner francuski je državljanin i živi u Parizu. Podnositelj je kao odvjetnik u kaznenom postupku zastupao obitelj žrtve kaznenog djela ubojstva. Tijekom suđenja tužiteljstvo je zastupao glavni tužitelj B. U članku objavljenom netom poslije suđenja u časopisu Le Nouvel Observateur, podnositelj je, referirajući se na činjenicu da je otac glavnog tužitelja B. bio suradnik nacista, opisao B. kao „genetskog izdajicu“ (traitre génétique), nakon čega je protiv njega je pokrenut disciplinski postupak, u kojem mu je izrečena disciplinska mjera upozorenja.
PRIGOVORI
Podnositelj je prigovorio da mu je određivanjem disciplinske mjere upozorenja povrijeđeno pravo iz članka 6., 7. i 10. Konvencije.
ODLUKA SUDA
Sud je najprije utvrdio da je disciplinska mjera izrečena podnositelju bila upozorenje. Kao i domaći sudovi, Sud je zaključio da je takvo miješanje u podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja bilo propisano zakonom i opravdano ciljem zaštite ugleda drugih. Podnositeljeve izjave bile su dio rasprave od javnog interesa, koja se ticala suđenja u predmetu s visokim publicitetom. Sud je utvrdio da su podnositeljevi navodi predstavljali vrijednosne sudove više nego izjave o činjenicama.
Sud je naglasio kako je priroda navedenih izjava, koje su objavljene u medijima, bila prekomjerna i uvredljiva uz nedostatak bilo kakve činjenične osnove. Primijetio je da se u intervjuu koji je dao u spornom članku, prije nego je opisao B. kao „genetskog izdajicu“, podnositelj pozivao na činjenicu da je otac glavnog tužitelja B. bio suradnik nacista koji je osuđen na prisilni rad nakon oslobođenja Francuske. Sud je utvrdio da ogorčenost o kojoj je govorio podnositelj nije opravdala ovakvu zlobnu i ponižavajuću reakciju. Osim toga, podnositelj je odbio ispričati se glavnom tužitelju, premda ga je na to pozvao predsjednik Odvjetničke komore. Upravo je to odbijanje bilo razlog pokretanja disciplinskog postupka protiv podnositelja.
Nadalje, Sud je naglasio da je podnositelj izjavu dao izvan sudnice, točnije u priopćenju za medije nakon suđenja, ne dajući mogućnost glavnom tužitelju da se izjasni, odnosno obrani od tih navoda i obavijesti javnost o mogućim netočnim navodima.
Sud je stoga utvrdio da disciplinska mjera upozorenja, koja nije imala nikakvih posljedica na podnositeljevu profesionalnu karijeru, nije bila prekomjerna. Slijedom navedenoga, Sud je odbacio podnositeljev zahtjev kao očigledno neosnovan.
Full & Egal Universal Law Academy